Smrdljiva pupavka
Amanita virosa Lamb. ex Secr.
Destroying Angel

Stanište i rast: u ljeto i jesen na kiselom tlu prvenstveno crnogoričnih šuma, rijeđe u listopadnim, najčešće pojedinačno, ali nekada i u manjim grupama.

Karakteristične osobine: kod sasvim mladih primjeraka skoro u potpunosti zatvoren, okruglast, kasnije se širi, pa je zvonolikog oblika ili čak kao kod primjerka sa prve fotografije skoro u potpunosti ravan, prečnika do 10 cm, gladak, može biti i malo žućkasto-crvenkast u sredini i to kod starijih primjeraka, a sa ruba obično vise ostavi ovoja. Stručak obično veoma tanak, uži prema klobuku, prekriven izdrapanim ostacima ili čehama (ostaci ovoja), sa prstenom koji je veoma prolazan i brzo nestane, zadebljan je prema dnu gdje završava obavijen ovojem. Listići bijeli, gusti i slobodni. Meso je neugodnog mirisa, koji nekad nije posebno izražen, a nikako se ne smije probati, pa ni liznuti.

Upotreba: smrtno otrovna.

Slične gljive: nije s goreg upozoriti još jednom na mogućnost zamjene sa prije svega jestivim šampinjonima, a posebno onim koji rastu u crnogorici, kao što su Agaricus silvicola, abrutiblulbus i drugi, koji se razlikuju prvenstveno prema sljedećim karakteristikama:
1. listići svih šampinjona (Agaricusa) su roza-crvenkasti, a kasnije smeđi (osim kod veoma mladih primjeraka, kao što je slučaj sa Agaricus silvicola koji posjeduje veoma blijede listiće kod primjeraka kod kojih se klobuk još nije niti otvorio);
2. šampinjoni nikad, zapamtite nikad, ne posjeduju ovoj na bazi stručka, za razliku od otrovnih Amanita;
3. za razliku od Smrdljive pupavke čije meso neugodno miriše, meso jestivog Agaricus silvicola (raste u crnogorici) posjeduje veoma ugodan miris na anis, a klobuk mu žuti na dodir.